🇭🇷

 Fra Slavko Barbarić

umro je 24. Studengo 2000. u 15h30. Nakon završene pobožnosti Križnoga puta, kojega je svakog petka obično predvodio na Križevcu za župljane i hodočasnike, osjetio je bolove. Sjeo je na kamen, ubrzo lega ona zemlju, izgubio svijest i dušu predao Gospodinu.

Fra Slavko rođen je 11. ožujka 1946. U franjevački red stupio je na Humcu 14. srpnja 1965., svečane zavjete je položio 17. rujna 1971. Za svećenika je zaređen 19. prosinca 1971. godine.

Studij je nastavio u Freiburgu i postigao doktorat iz religiozne pedagogije, a zvanje psihoterapeuta stekao je 1982. Zahvaljujući poznavanju glavnih europskih jezika neumorno je radio s hodočasnicima u Međugorju kamo je premješten 1983. Od početka se posvetio pisanju knjiga duhovnog sadržaja, uključujući "Molite srcem", "Daj mi svoje ranjeno srce", "Slavite misu srcem", "U školi ljubavi", "Klanjajte se srcem mome Sinu" i "Postite sa srcem".

Knjige fra Slavka Barbarića prevedene su na dvadeset jezika, i tiskane u više od 20 milijuna primjeraka diljem svijeta. Osim pisanja, neumorno je razgovarao sa hodočasnicima, predvodio euharistijska slavlja, molitve pod Križem, Krunicu na Podbrdu i Križni put na Križevcu. Svake je godine organizirao posebne susrete za svećenike i mlade te održavao seminare posta i molitve u kući molitve „Domus Pacis“.

Nakon velikih ratnih stradanja, osnovao je i vodio udrugu za obrazovanje i osposobljavanje Majčino selo, u kojoj žive ratna siročad, djeca iz odvojenih obitelji, samohrane majke, usamljene starije osobe i bolesna djeca. Njegovo zvanje i studij za psihoterapeuta omogućili su mu da djeluje u Međugorju u “Polju života” zajednice "Cenacolo" sestre Elvire i zajednice "Djeca božanske ljubavi" majke Rosarije.

Fra Slavko imao je jedinstvene darove: znanje jezika, lakoću komunikacije s ljudima, kulturu, jednostavnost, brigu i zanimanje za potrebite, neiscrpnu energiju, toliku da je bilo nemoguće vjerovati da je jedan čovjek može imati, marljivost, ali prije svega predanost, poniznost i ljubav. Puno je molio i postio i volio Gospu sinovskom ljubavlju. Upravo je ovo bilo uporište njegova života: molitvom i postom duša ljudi dolazi Bogu, po Mariji, Kraljici mira.